U spomen na 18. studenoga 1991., kada je nakon tromjesečnog otpora slomljen otpor oko 1800 hrvatskih branitelja Vukovara, u tome se gradu nizom komemorativnih programa obilježava 20. obljetnica stradanja u Domovinskom ratu. Središnji program, nazvan Hrabri ljudi, počeo je u dvorištu vukovarske Opće bolnice. Nakon programa prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata krenula je najduža do sada - kolona sjećanja.U koloni je ove godine sudjelovalo oko 30 tisuća ljudi. Predvodila ju je 204. vukovarska brigada, a među građanima iz cijele zemlje u njoj je sudjelovao i državni vrh. Osim stijega 204. brigade te stijega Republike Hrvatske, grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije, prvi put su se u koloni nosila 144 stijega svih ratnih hrvatskih postrojbi. Na memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće. Molitvu za poginule i nestale u Domovinskom ratu predvodit će đakovačko-osječki nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) mons. Marin Srakić. Svetu misu na groblju predvodit će kardinal Vinko Puljić. U 18 sati na Dunavu uz Dvorac Eltz održat će se program Svjetlosna rijeka sjećanja.U najteža tri mjeseca okupacije grada na bolnicu je palo između 500 i 700 granata na dan. U tragičnim trenucima okupacije u krugu bolnice bilo je 450 ranjenika i bolesnika te pet tisuća civila. Odvedeni su u logore diljem Srbije, mnogi su ubijeni, a 200 ranjenika ekshumirano je iz masovne grobnici na Ovčari. Sudbina 61 ranjenika odvedenog na Ovčaru do danas nije poznata.
Izvor: http://www.hrt.hr
Ulomak iz “Priča o gradu”
Autor: Siniša Glavašević - novinar ( 1960-1991)
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi.
Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.
I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven.
Da ga krvnik ne nađe.
Grad - to ste vi.
