Prof dr.sc. Lajoš Žager rođen je 01. kolovoza. 1961. godine u Velikoj Pisanici. Diplomirao je (1986.), magistrirao (1989.) i doktorirao (1993.) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplomiranja kratko vrijeme radi u praksi, a od 1987. stalno je zaposlen na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za računovodstvo (u različitim zvanjima, od asistenta do redovitog profesora). Do sada je, na fakultetu je obnašao različite funkcije (predsjednik Odbora za PDS i magisterije, pročelnik Katedre za računovodstvo, predsjednik, predsjednik Odbora za znanost i doktorate).
Objavio je, samostalno ili u koautorstvu, preko 350 radova iz područja računovodstva, revizije, analize financijskih izvještaja i upravljanja (stručnih i znanstvenih knjiga, priručnika, rječnika, leksikona, stručnih i znanstvenih članaka, projekata, prikaza knjiga itd.). Sudjelovao je na brojnim stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.
Član je nekoliko domaćih i međunarodnih profesionalnih udruga u kojima obnaša različite funkcije. Između ostalog, u Hrvatskoj udruzi revizora bio je član ispitne komisije za zvanje ovlašteni revizor, a u Sekciji internih revizora predsjednik je ispitne komisije za zvanje ovlašteni interni revizor. Osim toga, potpredsjednik je Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika te predsjednik Sekcije internih revizora. Od 1998. godine kao predstavnik Hrvatske sudjeluje u radu Europske konfederacije instituta za internu reviziju (ECIIA). Član je različitih radnih skupina za zakonsku i profesionalnu regulativu računovodstvene i revizijske profesije te za usuglašavanje s regulativom EU. Od 2006. godine član je Odbora za standarde financijskog izvještavanja. Stekao je stručna zvanja ovlaštenog računovođe, ovlaštenog internog revizora i ovlaštenog revizora.
U Velikoj je Pisanici 21. kolovoza 1954. rođen Željko Vidaković - hrvatski rukometaš.Rukomet je počeo igrati u rukometnom klubu “Partizan” Bjelovar 1964. Nastupio je za reprezentaciju bivše Jugoslavije 71 put i postigao 90 pogodaka. Prvi nastup imao je 1974. Igrao je i za studentsku i mladu reprezentaciju. Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu 1978. u Danskoj, na Mediteranskim igrama u Splitu 1979., na studentskim prvenstvima svijeta 1975. i 1977. te na Prvenstvu Balkana 1979. u Varaždinu.
Izvor:
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljko_Vidakovi%C4%87
Hrvatski pjesnik Branko Kreštan rođen je u Velikoj Pisanici 13. kolovoza 1944. godine. Osnovnu je školu završio u Velikoj Pisanici, a učiteljsku školu u Pakracu. Kao učitelj radio je u Novoj Pisanici, Bačkovici, Velikom Korenovu i III osnovnoj školi u Bjelovaru gdje je i dočekao mirovinu. Objavljivao je vrlo rijetko u novinama i časopisima: Bjelovarski list, Rusan, Pučkom kalendaru BBŽ. Od 1980 godine član je UHIP-a ( Udruženje pisaca hrvatske ) i objavljuje u zborniku « UHIP 80». U organizaciji Hrvatskog sabora kulture Zagreb sudjeluje u Susretima hrvatskih pisaca u Kotoribi. Samozatajan, kasno se javio u 55. godini života prvom zbirkom stihova « Duša zemlje « 1999. godine, nakon toga izdao je još dvije zbirke stihova «Pukotine» 2002. godine i « Dan ojutren molitvama» iz 2003. godine.
Dugo je ostao samozatajan, svoj u svome, lišen estradne provokativnosti, i u literarnom smislu rijetko se pojavljivao u javnosti. Gotovo u svakoj pjesmi i stihu Kreštan snažno ističe svoju emotivnu povezanost sa zavičajnim krajolikom, dakle, Bilogorom i svojom trinaestkilometarskom Pisanicom. Svoja čuvstva, unutrašnje nemire i sumnje, Kreštan zna pretočiti u jednostavan i uvjerljiv lirski govor, što je potvrda nesumnjive darovitosti. Naime, stihovi mu izviru iz duše, a ne iz grla, zanatske virtuoznosti. Jezik mu je oslobođen velikih metaforičkih zamućenja i iracionalnih maglovitosti.
…..Miris sjena kadulja se žari
sunce što peče
što u podne pali
Suza u oku prašina i korov
znoj na čelu
i vino u vrču u grlu
i vino u glavi
groblje zaraslo u draču
a obzorje se plavi
Ljubav i mržnja zavist
i zloba grizodušje
pjesma ladarica
to je moja Pisanica
Slast i strast i miris
ženske puti
suncokreti na putu divlji
žuti……
U Velikoj Pisanici je 4. svibnja 1921. godine kao drugo dijete Vinka i Franciske Murtić rođen je proslavljeni svjetski slikar, grafičar i scenograf Edo Murtić. Završio je Obrtnu školu, kasnije Školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Studirao je (1940.-1941.) na Likovnoj akademiji u klasi Petra Dobrovića u Beogradu, i potom (1941.-1943.) na zagrebačkoj, kao student Ljube Babića. Murtić je prvu izložbu imao u Zagrebu 1935. i potom još oko 150 samostalnih izložbi, te je sudjelovao na oko 300 skupnih, među kojima su gotovo sve najznačajnije svjetske izložbe: bijenala u Sao Paolu i Veneciji, Documenta u Kasselu.
Edo Murtić je jedan od samo nekoliko hrvatskih umjetnika koji su stekli svjetsko priznanje i čija se djela nalaze u zbirkama renomiranih muzeja i galerija u svijetu, od Tate Gallery do galerije Peggy Guggenheim i Davida Rockfellera. Nazvan hrvatskim Picassom, Murtić se lagodno kretao u svim likovnim medijima (grafika, kazališna scenografija, keramika, mozaik, tapiserija, slikanje neslikarskim i industrijskim materijalima poput emajla), prateći svjetske trendove bez epigonstva. Prozvan je “slikarem vulkanske snage i geste” koji je još za života postao “hodajuća institucija” čiji su rukopis mnogi kopirali, a uspješno posvajali samo rijetki. Iako, naravno, nikad u potpunosti – eksplozivni duktus ili potez kista odaje slikarov rukopis i izraz je njegova i temperamenta i stila; faktura, pokret umjetnikove ruke koja drži kist – ostaje jedinstvena. Murtić je živio i radio u Americi, Kanadi, Zagrebu i Vrsaru. Umro je 02.01.2005., u 84 godini života.
Naselje Velika Pisanica duga je čak 13 km, te se time smatra jedno od najdužih ako ne i najduže selo u Hrvatskoj.
Svoj put Pisanica započinje u nizinskom dijelu, da bi se kasnije poput žile kucavice provlačila šumama, poljima i prirodnim livadama u sve brdovitiji dio i završila svoj put na brdu u naselju Nova Pisanica.
